Titov
bunker

Armijska Ratna Komanda ARK D-0, poznata i kao Atomska Ratna Komanda ili Titov bunker u Konjicu, nuklearni je bunker i vojni komandni centar iz vremena Hladnog rata. Nalazi se u neposrednoj blizini grada Konjica, u Bosni i Hercegovini.

Titov bunker nalazi se ispod zemlje, a izgrađen je u svrhu zaštite tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita i 350 članova njegovog najužeg osoblja, u slučaju nuklearnog rata.

Objekt uključuje stambeni kompleks, konferencijske dvorane, uredske prostore, sobe za strateško planiranje te brojne druge prostorije. Ukupna površina bunkera prelazi 6.500 kvadtratnih metara.

Izgradnja i svrha bunkera

Izgradnja bunkera počela je 1953. godine i trajala punih 26 godina, završivši 1979. godine. Projekt je realiziran u tadašnjoj SFR Jugoslaviji s glavnim ciljem da objekat služi kao strateška baza bivše Jugoslavenske narodne armije u slučaju nuklearnog rata. Dizajniran je da pruži zaklon doživotnom predsjedniku Josipu Brozu Titu i dodatnih 350 visokih vojnih i političkih dužnosnika. Zamišljeno je da svi oni, u slučaju nuklearnog udara, mogu boraviti unutar bunkera potpuno neometano tokom šest mjeseci.

Bunker je projektovan kao potpuno funkcionalan centar za upravljanje državom u vanrednim uslovima, omogućavajući boravak do šest mjeseci bez kontakta s vanjskim svijetom. Njegova inženjerska konstrukcija mogla je izdržati nuklearnu eksploziju do 25 kilotona – snažniju od bombe bačene na Hirošimu. Najdublja tačka bunkera iznosi 280 metara ispod površine zemlje.

Troškovi izgradnje iznosili su 4,6 milijardi USD (oko 10 milijardi USD u današnjoj vrijednosti). Projekt je bio strogo čuvana tajna: radnici su prevoženi s povezima na očima na mjesto gradnje, a lokacija objekta nije bila označena ni na jednoj mapi. Samo Tito i još petorica najviših državnih dužnosnika imali su potpune informacije o svrsi i funkciji objekta.

Struktura i sadržaji

Titov bunker prostire se na više od 6.500 m², raspoređenih u preko 100 prostorija, i sastoji se od 12 međusobno povezanih blokova, od kojih svaki ima specifičnu funkciju:

• Blok 6 – komunikacioni centar za upravljanje i veze
• Blok 8 – lični blok Josipa Broza Tita
• Blok 9 – sistem za filtraciju vazduha
• Blok 10 – skladište goriva
• Blok 11 – rezervoari i sistem za skladištenje vode za piće i tehničke potrebe

Dodatni sadržaji uključuju:

• Dvije prostrane konferencijske sale
• Pet operativnih centara s direktnim telefonskim vezama s predsjedništvima saveznih republika
• Prostorije za strateško planiranje i spavaonice za preko 350 osoba
• Dvije kuhinje i pet velikih sanitarnih čvorova
• Kripto centar za sigurnu komunikaciju
• Medicinski kapaciteti uključuju bolnicu s operacijskom salom

Infrastruktura uključuje dva spremnika za 50 tona nafte, bazen kapaciteta 170 kubičnih metara vode te sisteme za tekuću i tehničku vodu koja dolazi iz prirodnog bunara. Svaki sistem ima alternativu u slučaju kvara. Bunker je osvijetljen sa oko 6.000 neonskih sijalica, a prosječan račun za struju iznosi oko 15.000 KM.

Tajnost i sigurnost

Od početka gradnje sve informacije o bunkeru bile su poznate samo Titu i još petorici najviših državnih dužnosnika. Nitko drugi nije imao potpune podatke o njegovoj namjeni niti o detaljima izgradnje. Radnici su prevoženi s povezima na očima i tek po dolasku na gradilište smjeli su ih skinuti. Objekat je bio najviša državna tajna, a njegova lokacija nije bila prikazana ni na jednoj mapi.

Titov bunker danas

Bunker je 2011. godine otvoren za javnost i pretvoren u muzej vojne i političke historije – D-0 ARK Underground Biennale, podržanog od strane UNESCO-a. Originalni namještaj, komandne sobe, telefonske centrale, karte i tehnička oprema ostali su sačuvani u gotovo netaknutom stanju. Bunker danas sadrži više od 130 umjetničkih instalacija nastalih tokom prethodnih izdanja bijenala, čija je ukupna vrijednost procijenjena na preko 8 miliona USD.

2014. godine, objekat je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.